Lokacija


Pjesma jednom brijegu

Taj brijeg, na kojem često miruje moj pogled

dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa

Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.

Ja nikad neću znati gdje se

sastaje naš različiti smiso

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.

Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći

Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,

ta plava skamenjena vječnost

Antun Branko Šimić